Roditeljstvo

Roditeljstvo je vjerojatno jedini životni posao za koji nema formalne edukacije iako je važnost „kvalitetnog obavljanja navedenog posla“ krucijalna ne samo za pojedinca, već i za obitelj, zajednicu i društvo.

Mladi roditelji, a pod navedenim mislimo osobe koje su tek postale roditelji, bez obzira na dob, imaju pred sobom vrlo zahtjevan i odgovoran posao, jer savršeno roditeljstvo je tvorevina mašte, ono ne postoji, kao što ne postoji ni savršeno dijete, ali, roditeljstvo se može učiti (Longo, 2010).  Roditeljstvo tijekom prvih 3 godine uključuje visoko stresne periode, koji predstavljaju izazov roditeljima i od njih zahtjevaju da adaptiraju vještine, osobne rutine i dnevne okupacije (Russell, Fechter-Leggett, 2012). Roditeljske vještine i njihova primjena u svakodnevnom životu značajno mogu utjecati na razvoj djeteta, njegove sposobnosti i karakteristike, a pogotovo u smislu samoregulacije djeteta (spavanje-budnost, reguliranje razine uzbuđenja potrebne za izvedbu aktivnosti primjerenih dobi, usmjerenje na zadatak/aktivnost (pozornost)), hranjenje, percepciju i integraciju iskustava te najvažnije učenje i istraživanje koji su temelj razvoja djetetovih vještina. Promjene u životnim ulogama koje se dešavaju u roditelja novorođene djece i/ili djece do godine dana starosti značajno utječu na njihovo funkcioniranje. Naime, roditelji (ali i ostali članovi obitelji koji u većoj ili manjoj mjeri sudjeluju u skrbi za dijete) se uključuju u nove dnevne okupacije, smanjuju neke koje su imale do trenutka rođenja djeteta, dok neke djelomično ili potpuno zanemaruju. S obzirom da istraživanja ukazuju da se zdravlje održava i unapređuje kada su pojedinci sposobni sudjelovati u aktivnostima koje im omogućuju željenu i potrebnu participaciju u domu, radnom mjestu i životu u zajednici (AOTA, 2008), te da na zdravlje utječe mogućnost odabira i kontrole nad svakodnevnim aktivnostima, promjene poput roditeljstva mogu uzrokovati promjene, ali i disbalans u izvedbi dnevnih aktivnosti, prekid ili promjene u okupacijama što posljedično može voditi ka povećanju ovisnosti o drugima, manjku samopouzdanja i depresiji (CAOT, 2008).

Osiguravanje mentalnog zdravlja, te poticanje razvoja novorođene djece i/ili djece do 3 godine starosti, osiguravanje balansa u dnevnim aktivnostima roditelja te potpore mladim roditeljima trebala bi biti sistematizirano osigurana usluga, poput patronažne sestre ili pedijatra. Veliki doprinos ovome mogu pružiti radni terapeuti koji zbog polivalentnosti kompetencija koje stječu obrazovanjem i profesionalnim razvojem mogu biti krucijalni mladim roditeljima u nošenju sa svakodnevnim stresom skrbi o novorođenčetu/malom dijetetu, razvijanju balansa u dnevnim okupacijama, razvijanju vještina potrebnih za osnaživanje djetetovog razvoja u svim aspektima i posebno nošenju s iritabilnim bebama/djecom.